Hram Rođenja Presvete Bogorodice

 

 

Štipina, Knjaževac, Srbija

 

 

Autor:

Branislav Mitrović, dia

 

 

Projektant:

Biljana Begenišić, dia

 

 

Projektovano: 2004.

Realizovano: 2005.

 

 

U srpskoj pravoslavnoj crkvi dominira konzervativan odnos prema izgradnji novih hramova. Preovladava stav da treba graditi po ugledu na istorijske objekte takozvane srpko- viznatijsko-moravske tradicije, u skladu sa strogim kanonima prošlosti.

 

Projektovanje i građenje hrama Rođenja Presvete Bogorodice u selu Štipina kod Knjaževca, je dijalog sa takvim stavom, niz dokaza elaboriranih u procesu oblikovanja objekta u cilju stvaranja drugačijeg ambijenta, koji bi pogodovao razvijanju prostornih rešenja i forme, koji nisu isključivo citat ili kopija starih srpskih hramova.

Smatramo da je oblikovni rezultat postignut na ovom primeru samo iskorak (polu-korak) kako se ne bi napravio drastičan rez između dosadašnje projektantske prakse i onoga što smatramo da može, treba i mora da se dogodi u projektovanju ovih objekata u budućnosti.

 

Proporcija objekta i razmera unutrašnjeg prostora hrama su dimenzionisani oslanjajući se na istorijska pravila građenja.  Ideja objekta se identifikuje sa monaškom i duhovnom jednostavnošću i čistotom koja karakteriše pravoslavnu crkvu. Konture i forma su podudarne arhetipu kuće ili prvih hrišćanskih bogomolja jer to stvara vizuelnu i mentalnu vezu sa prošlim, prepoznatljivim i bliskim.

Primenjeni su materijali malter, drvo i lim koji se prepoznaju i na tradicionalnim objektima iz prošlosti.

 

Poštujući stroge liturgijske kanone i organizaciju unutrašnjeg ustrojstva hrama, autor je pokušao da vizuelnom asocijacijom na arhetipske hrišćanske bogomolje i prepoznatljivom teksturom materijala, ostvari artefakt kojei je na granici između prošlog i mogućeg drugog.

 

“Posebno iskustvo sam stekao realizujući dva sakralna objekta.Prvi je u selu Štipina kod Knjaževca, crkva Rođenja presvete Bogorodice, koju su meštani veoma lepo prihvatili, jer smo unutar crkve postigli neophodnu sakralnu atmosferu, tako da se vernici, narod, jako lepo osećaju u tom prostoru, koji je izvanredno akustičan. Hram ima notu regionalnog. Trudio sam se da to bude sakralni arhetip, da liči na prve hrišćanske bogomolje, da se sakralni duh i nit oseća u građevini. Ne moravsko, ne vizantijsko, ili neko drugo nasleđe, jer smatram da je upravo raznovrsnost bogatstvo koje Srpska pravoslavna crkva može da iskaže. Srpska pravoslavna sakralna arhitektura svojim arhitektonskim modelima ne pokazuje razgranatost u prostoru, to jest, prostor koji je srpski narod pokrivao. Na ovoj crkvi je ostvaren jedan mali korak da bi se pokazalo da ovakvi objekti mogu da budu sveti, sakralni, sasvim molitveni i sasvim logični i crkveni i u jednom drugom arhitektonskom okviru i odori\\\\\\\".

 

Pravoslavni hram Rođenja presvete Bogorodice u selu Štipina kod Knjaževca nosilac je priznanja 28. Salona Arhitekture u Beogradu za doprinos tumačenja arhitekture pravoslavnog hrama.