Turističko naselje “Smokvica”

Budva, Crna gora

 

Međunarodni konkurs za

idejno urbanističko i arhitektonsko rešenje


II nagrada

Autori:

Branislav Mitrović, dia

Jelena Kuzmanović, m.arh

Pavle Stamenković, m.arh

Dušan Stojanović, m.arh

Danijela Bakić, m.arh

 

Projektanti:

Adrijana Stracenski, m.arh

 

Saradnici:

Olgica Srević, m.arh

Olja Stanković, m.arh

Tamara Milijanović, b.arh

Milica Marković,b.arh

Marija Miković, m.arh

Aleksa Grugurović, student

Miljkan Bojanic, student

 

3D Vizuelizacija:

Aleksandar Matić, m.arh

Bojan Graovac, m.arh

 

Projektovano: 2017.

 

Obrazloženje autora 

 

Izvanredan – netaknut pejzaž lokacije za buduće „Turističko naselje Smokvica“ inicira nekoliko pitanja koja će uticati na budući izgled ambijenta.

 

Na teritoriji opštine Budva u proteklom periodu intenzivne izgradnje nije izveden nijedan turistički rezidencijalni kompleks koji ima prepoznatljiv identitet, respektabilan odnos prema zatečenom pejzažu i pažljiv odnos prema izuzetno bogatom I dragocenom ruralnom (urbanom) nasleđu.

 

Autori su pokušali da u ovom projektu makar otvore takva pitanja i pokušavaju

 

da prezentuju jedan predlog koji bi objedinio čitav spektar poželjnih, a često suprotstavljenih zahteva. U cilju boljeg razumevanja konteksta izgradnje u Crnij Gori danas, analiziran je možda najatraktivniji izgradjeni kompleks na

 

teritoriji opštine Budva. 

  

Preizgrađenost strukture takvog naselja „lečena“ je i naknadno tretirana uvođenjem zelenila, koje je u velikoj meri, prema našem mišljenju, unapredilo ambijent i ublažilo utisak preizgrađenosti. 

  

Stari su u Paštrovićima kroz vekove od divljeg, netaknutog pejzaža „otimali“ i za potrebe poljoprivrede kultivisali prostor gradeći vrtače koje tako postaju prepoznatljiva topografija krajolika. Kroz ovaj projekat autori su pokušali da takav način ophodjenja prema pejzažu uvedu kao princip u odnosu na konturu terena. Visoki procenat objekata, a posebno hoteli kao najgabaritnije građevinske strukture su „utisnuti“ u teren kako bi ublažili konflikt velikih masa na pokrenutom i veoma zakošenom terenu. Arhitekturom na taj način dominira ozelenjena kaskada i stvara utisak neizgrađenosti i maksimalnog poštovanja zatečenog ambijenta. 

  

Pretpostavljeni benefiti:

 

Bezbolna i po krajolik neagresivna „zelena“ arhitektura. Pod ovim se misli arhitektura koja nije samo ozelenjena vegetacijom, već ovakav pristup predlaže i omogućava uvođenje svih ekoloških tehnoloških unapređenja.

  

Veći stepen „sakrivenih“ a nedevastiranih prostora. Kako je već naglašeno, konceptom se nastoji da se zatečeni netaknuti pejzaž u što većoj meri sačuva jer takav krajolik je jedan od najvažnijih vrednosti zbog kojih je Crna Gora i prepoznata kao područje izuzetne lepote. 

 

Za mediteranske uslove i arhitekturu mogućnost velikih otvora kompletno orijentisanih prema moru, a nevidljivih zbog duboke senke. koncept senke ima dvojaku prostorno funkcionalnu vrednost: omogućava veće otvorene prostore/terase, deck‐ove sa sadržajima za relaksaciju, što čini najvažniji prostorni konfor boravka na moru. 

 

Bolja mogućnost akcentovanja određenih arhitektonskih celina koje svojom funkcijom i repernom pozicijom u prostoru to zaslužuju (na primer kružni restoran i vidikovac „gumno“, trougaoni restoran,...)

 

Izbegavanje uniformisanosti i ponavljanja tipova vila koje tada svojom pojavnošću stvaraju utisak prenatrpanosti u prostoru i gubitka identiteta. 

 

U svim projektovanim objektima, sve stambene jedinice imaju direktan pogled prema moru. To je bio jedan od ključnih kriterijuma pri projektovanju kako pojedinaćnih objekata, tako i njihovih medjusobnih odnosa unutar urbanističke celine. 

 

Zbog seizmičkih karakteristika terena, izbegnuti su tako višespratni slobodnostojeći objekti, a najveći procenat objekata, više od 90%, je ukopan ili „prislonjen“ ili “uz” teren.Dakle, umesto da su objekti konstruisani na terenu, oni izranjaju iz terena. 

 

Minimiziranjem artefakta – zgrade, i mimikrijskim pristupom obezbeđuje se mogućnost akcentovanja određenih arhitektonskih pozicija, kao i preslikavanje homogenih seoskih struktura grupacija i njihovih matrica.

 

Apartmani – apartmansko naselje karakteriše visok nivo konfora uz istovremeno ekonomično raspolaganje prostorom: svaki apartman poseduje svoju komotnu terasu‐baštu od skoro 50% kvadrature stana. Svaki apartman ima mogućnost garažiranja vozila (1.5 parking mesto po apartmanu). Sve prostorije u apartmanima orjentisane su prema moru. 

 

Ambijentalne celine formiraju pauzu i predah, te ambijentalizuju naselje. Usitnjenost strukture u ovim zonama doprinosi ambijentalizaciji i prepoznatljivosti pojedinačnih prostornih pozicija. Ovi sklopovi takođe sadrže stanove koji imaju logiku kuće ali u ambijentu u koje se dodatni sadržaji, poput bazena i drugih rekreativnih sadržaja mogu deliti. 

 

Vile na hridi – predstavljaju jedno od težišta urbanističkog koncepta. Autori prepoznaju prominentnu poziciju hridi kao najelitniju zonu celog masterplana. Ova lokacija ima možda najbolju (najatraktivniju) poziciju pa su vile projektovane u kaskadnom poretku kako bi se ostvario najviši standard prostora (spoljnog i unutrašnjeg i vizure). 

 

Na otvorenom prostoru su projektovane velike zelene površine kao bašte‐palube prema moru, sa nesmetanim pogledom ka pučini u vizuelnom luku od Budve do Petrovca. Najviše eksponirani deo unutrašnjeg prostora je projektovan kao dvovisinski ambijent koji lebdi nad liticom. Posebna pažnja je usmerena na projektovanje ambijenata i prostora koji će na najbolji način uvesti konfor elitnog stanovanja u primorski predeo. Stoga koncept predlaže nekoliko tipova vila koje su projektovane u zavisnosti od nagiba terena i pozicije, pogleda i oblika lokacije, a po mogućstvu i prema aspiracijama budućih vlasnika. Izdvajaju se tri osnovne tipologije vila, i to: 1. vile na hridi koje se ,,razlistavaju,, i prate tlo, zatim 2. atrijumska vila i 3. vila u koju se ulazi sa gornje kote.

 

Ugostiteljstvo i usluge – dva restorana u zoni UP2 i zoni UP4b u arhitektonsko oblikovnom smislu predstavljaju reperne tačke plana kako bi na što bolji način sugerisali da su u pitanju mesta susreta, zabave i uživanja. 

 

Projekat partera definiše brze veze do obale. Dva poslovna objekta u zonama UP4a i UP4b zadovoljavaju potrebe naselja za uslugama i poslovanjem i projektovani su kao skeletne strukture koje u funkcionalnom smislu mogu da prihvate najrazličitije sadržaje. 

 

Obala – priobalna zona pažljivo je projektovana u skladu sa postojećom geometrijom obale i potencijalima njenog pripitomljavanja. Naime, zone koje čini sitniji drobljeni kamen artikulisane su kao plaže, dok su zone koje oštro ili strmo silaze u more tretirane kao plaže – ploče, sa bezbednim prirodnim, slanim bazenima. Na taj način tretman obale omogućava niz pristupa, pristana, dokova i drugih tačaka komunikacije izmedju prostora mora i obale.