Unutrašnji magistralni prsten

 

 

Beograd, Srbija

 

 

Konkurs za idejno

urbanističko rešenje

 

I nagrada

 

Autor:

 Branislav Mitrović, dia

 

 

Saobraćaj:

Julija Lazić, dig

 

 

Konstrukcija:

Dragan Buđevac, dig

 

 

Projektovano: 2006.

 

 

Deonica UMP na delu sektora III od Autokomande do ulaska u tunel Šumice razvija se paralelno koridoru autoputa, dodatno opterećujući i devastirajući prostor okolnih delova grada, pretežno stambenog profila. Sam koridor autoputa je pravcem mokroluškog potoka već neprirodno podelio Dušanovac i Šumice od Voždovca, a uvođenjem nove brze gradske saobraćajnice ekološki problem i problem zaštite ovog prostora od jedne nove saobraćajne strukture bitno se pogoršavaju. Parcijalne zaštite i uvođenje pregradnih zidova za sprečavanje prodora zvuka od saobraćajnice dodatno doprinose utisku podele prostora i neprirodne odvojenosti.

Autor je pokušao da eliminiše loše uticaje sada već izuzetno jakog saobraćajnog koridora, tako što je isprojektovao jednu novu prostorno-arhitektonsku strukturu koja pokriva saobraćajnicu i povezuje dva već davno nasilno odvojena dela grada. Poprečni profil toga dela, posebno potez Ustaničke ulice, kao najintenzivnijeg saobraćajnog toka u tom delu grada obezbeđuje mogućnost ostvarivanja kontinuiteta nivelacije. Prostor koji bi se dobio na taj način (pokrivajući ceo saobraćajni koridor) ima dve prednosti: ostvarivanje novih nezanemarujućih površina za objekte, zelenilo, trgove, pjacete, prolaze – rečju – ne samo vezu između dve odvojene padine nego i referentni prostorni i razvijajući resurs za ovaj deo grada, kao i grad u celini. Projektovane platforme ili zeleni nasipi se, gde je moguće, postepeno i kontinualno nivelišu do kote iznad koridora, a negde – odnosno tamo gde granica intervencije ili zauzetost novom saobraćajnicom ne dozvoljavaju, formiraju objekti koji jednom stranom zatvaraju koridor a drugom se otvaraju prema zatečenom arhitektonskom okruženju. Nova arhitektonika i urbanistička struktura se konstruktorski oslanja između saobraćajnih pravaca, te tako bezbolno premošćuje raspone i obezbeđuje uslove da se novi objekti konstruktorski logično uklope i premoste donji nivo. Na ovaj način bi se obezbedilo da iznad i paralelno UMP-u i autoputu  ostvarimo jedan novi prostorni ambijent kao sponu između dva već podvojena dela grada.

Na taj način bi između Autokomande i ulaska u tunel Šumice mogla da se ostvari vrlo značajna kvadratura – između 600.000 i 800.000 m2 , zavisno od budućih i naknadnih urbanističkih analiza. Istovremeno bi se obezbedilo do 236.000 m2 sređenog parternog prostora. Na ovom potezu koji bi tako bio izvučen iz depresije koridora može da se ostvari jedan kvalitetno dobar prostor za administrativne, komercijalne i poslovne sadržaje. Naravno da tada blizina brze saobraćajnice i Autoputa uz velike mogućnosti za lociranje stacionarnog saobraćaja i garaža dolazi do punog izražaja i ovom prostoru daje posebnu prednost. Ovakvim rešenjem smatramo da bi potencijal Autokomande, već predviđen za veće sadržaje, bio još bolje (po jednoj osi do sada ne korišćenoj) integrisan u globalnu gradsku strukturu, a prostori Dušanovca i Voždovca dobili nove pešačke, saobraćajne i prostorne akse; rečju, smatramo da bi ovakvo korišćenje potencijalnih resursa prostora dalo novu i kvalitetnu dimenziju ovom delu grada, te uticalo na njegovu veću uključenost u dinamiku gradskog života.