Poslovni objekat u Vrnjačkoj Banji

 

 

Vrnjačka Banja, Srbija

 

 

Konkurs za idejno

 arhitektonsko rešenje

 

II nagrada

 

Autori:

 Branislav Mitrović, dia

 Vanja Miletić, dia

 Boris Husanović, dia

 Marko Todorović, dia

 

 

Projektovano: 2006.

 

 

Uski poprečni presek lokacije stešnjen između Kneza Miloša i Kraljevačke – dve značajne gradske ulice, sugeriše ravnopravnost fasada, ali istovremeno proizvodi i dilemu o majoritetu, funkcionalnoj prednosti ili «značajnijoj» strani. Autor se opredelio da projektuje jedan utilitarni kontejner – mašinu, koja najefikasnije može da odgovori, na sve funkcionalne (multifunkcionalne) zahteve investitora. Bazična namera je da se racionalno, efikasno i marketinški pronicljivo odgovori na postavljeni projektni zadatak.

 Takva platforma ostvaruje finansijske uslove za oblikovnu i prostornu nadgradnju objekta, te formiranje arhitektonskog znaka koji u sebi nosi ubedljivost repera u prostoru.

Sledeći takvu logiku – uz Kraljevačku i paralelno ulici Kneza Miloša, isprojektovano je po osam lokala u prizemnoj etaži sa svake strane. Na spratu je prema programu isprojektovano osam lokala, koji se mogu pretvoriti u jedan celovit, zajednički prostor. Na povučenom spratu se nalazi restoran sa kuhinjom i terasom vidikovcem. Ovaj prostor ima fizičke mogućnosti da postane i druga funkcija u slučaju novih zahteva ili potreba investitora. U podrumskoj etaži projektovan je «supermarket», kao jedinstven prostor, sa magacinskim i ostalim pripadajućim tehničkim prostorijama.

Konstruktivni raster  i raspored vertikala obezbeđuje mogućnost za različite namene i izmenjene funkcionalne zahteve, odnosno kvalitet jednog višefunkcionalnog sklopa.

Konstruktivna i funkcionalna struktura objekta je «obučena» transparentnom drvenom anvelopom. Lamelirane drvene gredice  obrazuju jednu pokrenutu kubičnu formu, koja se prilagođava geometriji lokacije.

Motiv za ovakav projektantski postupak je pre svega kvalitet, toplina strukture, tekstura i taktilnost materijala, te navika na njega, zbog tradicionalne upotrebe u okruženju i neposrednom kontekstu.

Anvelopa – fasadni plašt se prostire do naznačene gradjevinske linije parcele, gradeći tako jedan zahvaćeni, intimni prostor, gde još nismo u unutrašnjosti objekta, ali smo kao korisnici već «uhvaćeni» i prisutni u predvorju celokupnog prostora. U tom predprostoru (međuprostoru) se razvijaju sve javne komunikacije: vertikalne i horizontalne kao što su: lift, stepenište, galerije i rampa između prizemlja i suterena. Korisnik, budući u tom prostoru, uspostavlja komunikaciju, orijentiše se i opredeljuje – tačnije sagledava sadržaje i funkcije po svim nivoima, između terase na krovu, preko galerija po spratovima, do atrijuma na suterenskom nivou.