Hotel Centar

Novi Sad, Srbija

 

 

Autori:

 Branislav Mitrović, dia

Jelena Kuzmanović, m.arch

Nemanja Zimonjić, m.arch

Igor Pantić, m.arch

Ognjen Krašna, m.arch

Siniša Tatalović, dia

 

 

Projektovano: 2008.

Realizovan:

faza 1 - 2010, faza2 - 2011

 

 

Projekat hotela „Centar“ je izvedeni segment prvonagrađenog rešenja na konkursu za idejno arhitektonsko - urbanističko rešenje poslovnog objekta IM „Matijević“ i javne garaže u Novom Sadu. Konkursnim zadatkom traženo je urbanističko-arhitektonsko rešenje celog bloka sa tri različita sadržaja: poslovna zgrada Industrije mesa Matijević, manjeg komercijalnog objekta i Javne višespratne garaže. Usitnjene i parcijalizovane funkcije trebalo je organizovati u jednu kompaktnu i skladnu celinu koja korespondira sa objektom Srpskog narodnog pozorišta, kao dominantne tačke u prostoru, i pripadajućem mu trgom kao početkom pešačke zone Novog  Sada. Objekat je zamišljen kao kubična forma, i rezultat je višegodišnjeg istraživanja na teme: „dubina površine“, „slojevitost opne“ i kubičnosti (objekti: Palata Cepter u ulici Kralja Petra u Beogradu, Stambena zgrada u Kumanovskoj ulici u Beogradu; konkursna rešenja za: poslovni objekat i garažu u Skerlićevoj ulici 30, u Beogradu 2006 godine; poslovnu zgradu u Vrnjačkoj Banji, 2006. godine; poslovni objekat u bloku A126, između ulica Mutapove, B.Stankovića i Mačvanske u Beogradu, 2007 godine, i drugih).

Lokacija hotela je veoma eksponirana i dominira ivicom gradskog Bulevara. Želja da napravimo prepoznatljiv i svojom običnošću nenametljiv oblik u prostoru, odvela nas je ka stavu da izbalansiramo prazninu u prostoru dajući pandan i protivtežu snazi i geometriji Srpskog narodnog pozorišta. Napravljen je transparentni, paučinasti Kubus u prostoru, koji gubi prerogativ ordinarnog rasporeda elemenata na fasadi – postignuta je maksimalna transparentnost opne, a istovremeno čvrstina kompaktnog kubusa. Korisnik koji se nalazi u unutrašnjem prostoru nema osećaj zatvorenosti ili klaustrofobije, jer suštinski ima sasvim čiste i jasne vizure, dok prolaznik sa spoljne strane objekat doživljava kao hermetični ali transparentni kubus kroz koji može da zaviri u privatnost enterijera samo u određenim direktnim vizurama. Kompleksnošću dubine površine objekat gubi aroganciju isključivosti ili decidne granice između spolja i unutra. Ovako komponovana fasada od kuće pravi znak i reper u okruženju.